PELIN I MED ‘Umjesto pogona za obradu pčelinjih proizvoda dobio sam – neizvjesnost’

Snježana Blažević Ja, poduzetnik

Kupio sam od banaka proizvod koji se zove neizvjesnost, a iz toga izviru mnogi problemi – počeo je svoju priču Ivan Bračić, vlasnik PIP-a, proizvođača meda i niza pčelinjih proizvoda zasnovanih na inovacijama te repromaterijala za ostale pčelare. Ta neizvjesnost, kako kaže, vrlo teško i sporo pregovaranje s poslovnom bankom dovode ga u situaciju ozbiljne financijske napetosti u kompaniji.

Krajem prošlog tjedna bio je u završnici dogovora s HBOR-om koji bi mu kroz pregovore s poslovnom bankom ovaj tjedan trebao donijeti rješenje osam mjeseci nakon što je krenuo u potragu za njim obijajući prvo vrata svoje poslovne banke – bez uspjeha.

Stres poduzetnika i neizvjesnost za biznis podiže i to što su mu na putu pronalaska rješenja prijetili novi problemi.

Prije pet godina Bračić je krenuo u gradnju pogona za obradu pčelinjih proizvoda u Pisarovini. Kreditni program Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) pod nazivom “Pronalasci” izmamio mu je osmijeh na lice jer mu je kao izvozniku otvarao put prema povoljnom kreditu s kamatom od dva posto i počekom od tri godine. U PIP-u su izračunali da bi im rate trebale početi stizati na naplatu taman kad otplate ostale kredite, u veljači 2016. godine.

Krenuo je po 22 milijuna kuna za investiciju u proizvodnju.

No, u HBOR-u je nakon odobrenja kredita doznao da kamatu od dva posto ipak ne može dobiti. Službenici su izračunali da mu izvoz proizvoda u prihodima sudjeluje s 29,5 posto, a potrebno je 30 posto.

– Da su gledali samo udio u prodaji vlastitih proizvoda, a ne i trgovačke robe, u proizvodnom dijelu bi mi bio 38 posto, ali ajde dobro, da sam špekulant, izdvojio bih taj dio poslovanja u drugu tvrtku – kaže Bračić. Dobio je kamatu od 4 posto. Potom su ga iz HBOR-a uputili da njihov kredit podigne preko poslovne banke jer da će tako biti lakše budući da oni nemaju dovoljan kadrovski kapacitet.

– Pogriješio sam što sam na to pristao – kaže Bračić danas. U poslovnoj banci (nap.a. identitet banke poznat redakciji) su mu odmah, kako kaže, poček skratili na dvije i pol godine, a morao je proći još jednu dugu provjeru rizika. Odmah je znao da će biti problema, ali je vjerovao da će ih uspjeti izbalansirati. Krajem 2011. godine dobio je kredit od 22 milijuna kuna, za devet milijuna kuna garanciju mu je dala država, a za ostatak je uz visok kolateral rizik preuzela poslovna banka.

– Poslovna banka i prethodno HBOR zajedno su upisali hipoteku na zemljište u Lučkom kraj autoceste – kaže Bračić. Godine koje su dolazile njegovu su pčelarskom biznisu donijele nekoliko objektivnih problema.

– Bitan dio posla nam se odnosi na tržište Bosne i Hercegovine, a ulaskom u Europsku uniju i promjenom carinskog režima prodaja nam je tamo očekivano pala. Spremali smo se to nadomjestiti izvozom u arapske zemlje i bili smo pred potpisom predugovora, ali onda se dogodila arapska revolucija. I sve smo to mogli premostiti, balansirajući s dobavljačima, a onda smo ostali bez 800 tisuća kuna u predstečajnoj nagodbi “Keruma”. Uz to, lanjsku su godinu obilježili mraz, kiše i vjetrovi, a pčelarstvo je tvornica pod vedrim nebom – nabraja Bračić nevolje izvan njegove kontrole.

Prva rata
U kolovozu je na kompanijin bankovni račun zakucala prva rata za otplatu kredita, a stari krediti nisu istekli. I što sad? – Uvijek imam nekoliko rješenja – kaže Bračić. Zatražio je prije nekoliko mjeseci od poslovne banke da mu pošalju pismo namjere i potvrde da su voljni skinuti hipoteku s dijela zemljišta u Lučkom jer ima kupca, a novac, riječ je o oko četiri milijuna kuna, uplatio bi odmah banci za smanjenje glavnice.

Takvu je operaciju već jednom izveo za dio zemljišta, ali je banka tražila da jamac plaćanja kredita postane PiP-ova tvrtka u Bosni i Hercegovinina, na što je pristao.

– Tražili su da osobno budem jamac plaćanja, ali nekako su odustali od toga. Na posljednju molbu nakon višetjednog nejavljanja banka je zakazala sastanak. Tražili su da im donesem sve svoje ugovore s kupcima. A to je poslovna tajna pa ne mogu. Odgovor još čekam, a jedan kupac zemljišta mi je nestrpljiv – kaže Bračić.

Obratio se i HBOR-u. Od njih je tražio da mu isposluju vraćanje počeka na tri godine kako bi odgodio otplatu kredita dok mu prethodni isteknu. Na molbu je dobio savjet.

– Rekli su mi da to ne tražim jer ako mi odobre, kamata će mi skočiti na sedam posto – kaže Bračić sliježući ramenima. Nakon četiri godine pada prihoda i dobiti uz zadržavanje pozitivnog poslovanja Bračić kaže da tržišne okolnosti i novi proizvodi koje plasira na tržište ukazuju na oporavak. PiP je lani imao 23,3 milijuna kuna prihoda, 24,6 milijuna kuna dugoročnog duga i 11,7 milijuna kuna kratkoročnih obveza te dobit od 19 tisuća kuna.

Bračiću, kaže, samo treba pola godine financijskog predaha. Bezizlazno?

– Nije. Za prvu ratu smo platili kamate jer čekamo i nadam se da ćemo naći rješenje s poslovnom bankom ili HBOR-om, ali ako ga ne bude, platit ćemo tu ratu i ostale anuitete iz obrtnih sredstava, iako imamo drugih realnih izvora, primjerice, prodaju dijela nefunkcionalnih nekretnina – tumači Bračić i zaključuje da izbjegavanje razgovora i neodgovaranje na dopise u traženju rješenja stvaraju atmosferu neizvjesnosti. Ozbiljno se o rješenju počelo razgovarati u posljednji trenutak.

– U HBOR-u su zaključili da je potrebano s poslovnom bankom razgovarati i o procjeni rizika PiP-a – kaže Bračić, čvrsto uvjeren da će nastaviti poslovati i izvoziti u Zapadnu Europu, gdje ove godine očekuje rast izvoza od 25 posto.

Njegova je priča samo jedna u nizu stotina sličnih priča malih i srednjih poduzetnika koji po kredite za razvoj idu k bankama, a one traže visoke kolaterale, naplaćuju visoke kamate i biznise im procjenjuju rizičnima. Pet velikih hrvatskih banaka zamolili smo da nam odgovore na pitanje koliko su kredita kompanijama plasirali s kamatom većom od prinosa na državnu obveznicu, a koliko s manjom, no na to pitanje nam nisu odgovorili.

Naime, rizičnost kreditiranja poduzeća usko je vezana za rizičnost države u kojoj to poduzeće posluje. Vrlo malo hrvatskih komanija ima priliku zadužiti se jeftinije od države, primjerice Atlantic Grupa ili Podravka, no većina srednjih i malih poduzeća, a takva čine 99 posto hrvatskog gospodarstva, takav luksuz u pravilu nema.

Povećane napetosti
Posljednji pisani pregled stanja Hrvatske udruge banaka kaže kako je hrvatska premija rizika i dalje najveća u regiji.

– Uslijed povećanih napetosti na međunarodnim financijskim tržištima zbog situacije u Kini i neizvjesnosti oko poteza američke središnje banke, premija rizika porasla je u svim zemljama centralne, istočne i jugoistočne Europe – stoji u izvješću.

– Usporedba pokazuje da je premija rizika koji se mjeri “spreadom” za Hrvatsku veća nego u sličnim zemljama jer je “spread” veći za oko dva posto – tumači Velimir Šonje iz Arhivanalitike. Hrvatskoj je kreditni rejting u posljednje dvije godine zahvaljujući neprovođenju reformi u javnom sektoru i rastu javnog duga značajno pao, a država se trenutačno uspijeva relativno jeftino zaduživati isključivo zahvaljujući tome što na svjetskim tržištima postoji višak kapitala, no nitko ne može sa sigurnošću reći koliko će to dugo trajati i taj se rizik prelijeva na leđa poduzetnika.

– Stopa pada plasmana poduzećima na međugodišnjoj razini ponovno je veća od tri posto – izvlači Šonje podatak iz pregleda HUB-a. Poduzeća se, dakle, sve manje zadužuju, a iscrpljena recesijom u kojoj je Hrvatska bila punih šest godina zapravo nemaju vlastitog kapitala potrebnog za razvoj, a često niti dovoljno kolareterala da bi jednostavno dobili čak i skuplji kredit od onoga u njihovu okruženju.

Djelomične odgovore na naša pitanja o njihovu odnosu s poduzetnicima dobili smo od Zagrebačke banke, Erste &Steiermarkishe Banke, te Raiffeisen banka u Hrvatskoj (RBA).

U Zagrebačkoj banci kažu kako, iako je riječ o relativno malom pomaku, bilježe rast kreditne aktivnosti među srednjim i malim poduzećima. U prvih šest mjeseci ove godine ukupno su odobrili 5 posto više kredita u odnosu na isto razdoblje lani, a prvi put od početka recesije poduzetnici, kažu u Zabi, pokazuju interes za dugoročne investicijske kredite. Najviše raste financiranje projekata energetske učinkovitosti obnovljivih izvora energije i turizam. Napominju kako pozitivno vrednuju što veće vlastito učešće poduzetnika u investiciji pri odobravanju kredita.

U RBA banci kažu pak kako bilježe pozitivan trend financiranja mikro, malih i srednjih poduzeća. -Poduzetnicima najčešće nedostaje argumentacija kojom se potkrepljuje određeni projekt. Ona bi uvijek trebala biti dana financijskim argumentima te dodatno mogućnost dugoročnog planiranja s obzirom na nedostatke domaćeg tržišta, koje se očituju u neuređenim odnosima, administrativnim barijerama, nezaštićenosti u poslovnim transakcijama – navode iz RBA, ističući kako su osmislili kreditne linije za male poduzetnike koji imaju prihod do 35 milijuna kuna za koje ne traže kolaterale, ali traže argumentirani poslovni plan. – Intenzivno tragamo za kvalitetnim projektima – zaključuju u toj banci.

U Erste banci pak kažu kako je u kategoriji srednjih i malih poduzeća s godišnjim prihodom od jedan do 50 milijuna eura zabilježen rast kreditiranja od 8,3 posto u prvih osam mjeseci ove godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

– Osiguranje kredita zalogom na nekretninu nije uvijek nužno, najčešće odabiremo kombinaciju kolaterala i prihvaćamo zadužnice, jamstvo pravne ili fizičke osobe, novčane depozite, police osiguranja života ili pak upis založnog prava na nekretnini, a sve ovisno o klijentu – kažu u Erste banci te ističu da poduzetnik neće moći ostvariti uspješno poslovanje ako ono ne počiva na dobroj ideji.

– Neovisno o segmentu u kojem klijent posluje, smatramo da se potencijal poslovanja ipak, prije svega, veže uz potencijal poduzetnika jer ćemo i u najperspektivnijoj djelatnosti naići na poslovanje s ograničenim mogućnostima daljnjeg razvoja, ali i obrnuto, i u objektivno tržišno ugroženim granama postoje proaktivni, inovativni poduzetnici koji su svojom upornošću i vizijom dokazali da postoje niše u kojima se mogu ostvariti i uspješni poslovni rezultati i značajan investicijski potencijal – kažu u Erste banci.

Već duži niz godina bilježe trend rasta potražnje za kreditima za obrtna sredstva te restrukturiraje, a primjetan je nedostatak potražnje za investicijskim kreditima.

– U posljednje vrijeme, posebno pod utjecajem natječaja za financiranje projekata iz europskih fondova, primjetan je nešto veći interes za projekte u poljoprivredi i projekte u turizmu, te banka aktivno s poduzetnicima sudjeluje u pripremi projekata.

Dragana Radusinović, JL snimio Darko Tomaš / CROPIX

Brojke
22 milijuna kuna kredita uzeo je pčelar u sklopu kreditnog programa HBOR-a “Pronalasci”
9 milijuna kuna je iznos za koji je garanciju dala država
13 milijuna kuna je ostatak za koji je uz visok kolateral rizik preuzela poslovna banka
4 posto iznosila je kamata na kredit budući da predviđenih 2 posto nije uspio dobiti jer mu izvoz proizvoda u prihodima sudjeluje s 29,5 posto, a potrebno je bilo 30 posto
2,5 godina iznosilo je vrijeme počeka za kredit umjesto predviđene 3 godine, jer je kredit morao biti realiziran preko poslovne banke koja je skratila rok

Niža razina
Prema publikaciji HUB-a, prosječna kamata na kratkoročne kredite poduzećima u Hrvatskoj u srpnju je iznosila 4,3 posto, a sve druge članice Unije, bilo da su uvele euro ili imaju svoju valutu, imale su nižu razinu prosječnih kamatnih stopa. Riječ je o kreditima koji se otplaćuju tijekom pet godina. HUB ističe kako je prosječna kamata na dugoročne kredite iznosila 4,5 posto, a među članicama koje nisu uvele euro nižu prosječnu kamatu imale su samo Poljska, Češka i Mađarska. HUB-ov pregled, ističe Velimir Šonje, pokazuje i da je u posljednjih nekoliko mjeseci došlo do ubrzanja plasmana banaka državi, a plasmani privatnom sektoru su usporeni.