Od izbora najviše profitirali proizvođači – zastava!

Zoran Šagolj Box SD portal, Vijesti

Svaka roba ima svoju sezonu. U predizbornoj sezoni naročito dobro kure obećanja, laži, plakati, upaljači, kemijske olovke ili šuškavci, ali ove su nam godine masovno rodile i državne zastave. Na svakom skupu HDZ-a njima se, doduše, nekritički mahalo i za prijašnjih izbornih ciklusa: stranačka mladež je odavno do perfekcije usavršila rukovanje državnom ikonografijom koja je idealna i za manifestiranje instant-domoljublja i za efektno pokrivanje operativnih manjkavosti i slabe popunjenosti dvorana na partijskim dernecima.

U aktualnome izbornome turnusu, međutim, i SDP se ponosno okitio titulom vještih barjaktara. Na motivacijskome skupu u zagrebačkome Domu sportova bilo je par tisuća hrvatskih zastava. Na nedavnome skupu u šibenskome kazalištu također deseci državnih zastava, na zagrebačkome Trgu Bana Jelačića nove tisuće… Na temelju viđenoga, a ne olako obećanoga, domovinski cinici bi mogli rutinski zaključiti kako je jedina hrvatska proizvodnja koju nedvojbeno snažno potiču i HDZ i SDP proizvodnja nacionalnih zastava.

Ako mislite da je riječ o zanemarivim profitima, grdno se varate. Mnoštvo internetskih trgovina nudi hrvatske barjake raznih dimenzija, kvaliteta i izvedbenih materijala, ali cijene nigdje nisu baš simbolične. Za male zastavice ćete izdvojiti desetak ili nekoliko desetaka kuna, no njih nacionalna memorija uvijek nezgodno veže uz pionire i mahanje uz prometnice voljenom maršalu, pa u samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj imaju primjenu samo u slučaju krajnje domoljubne nužde.

Želite li zastave posve podesne za mahanje na stranačkim skupovima, trebaju vam one dimenzija 75×100 cm pa naviše. Takva hrvatska zastava, štampana, najjeftinija je u “Konzumu” i stoji 79 kuna. U Croshopu na webu istu ćete platiti znatno skuplje: 119 kuna. Želite li bolji položaj u stranačkoj hijerarhiji, eventualno mjesto u budućoj Vladi ili barem u nadzornom odboru državnoga poduzeća, trebat će vam uočljivija, svečanija i kvalitetnija, šivana zastava.

U onu sa zlaćanim resama manjih dimenzija morat ćete investirati 140 kuna, a ako želite veći svečani barjak, duljine dva metra, isprsit ćete čak 259 kuna za komad. Planirate li da vam zastava eventualno preživi aktualne izbore i posluži još koji put u još kojoj političkoj karijeri, najbolje je kupiti nešto još skuplju, ali nepoderivu brodsku varijantu od najlonskog platna.

Naravno da nije teško pretpostaviti kako stranačke armije hrvatskih duopolista nemaju potrebu same investirati u barjake i da u ovu vrstu izbornoga repromaterijala uglavnom ulažu stranke iz vlastitih blagajni. Kao u svakoj trgovini na veliko, tu vrijede sasvim drukčija pravila nabave.

Uzmemo li kao orijentir svojedobnu akciju osječke komunalne tvrtke Vodovod, koja je prije koju godinu uredne platiše odlučila svečano darivati primjerkom hrvatske državne zastave, u njihovu javnom natječaju je za 30 tisuća naručenih zastava bruto vrijednost bila zadana na 600 tisuća kuna, što podrazumijeva cijenu od ciglih 20 kuna po zastavi. Ako znamo da SDP također ima oko 30 tisuća članova, onda se svota od barem 600 tisuća kuna podrazumijeva i za slučaj da stranka domoljuba i patriota svakome svome pripadniku kupi izborni alat. U slučaju HDZ-a, koji se diči brojkom od preko 200 tisuća članova, investicija u barjak po glavi seže do čak dva milijuna kuna.

Ubacimo li u kalkulaciju i druge hrvatske stranke, listom domoljube i barjakoljube, nećemo pogriješiti u procjeni da su i one sve zajedno u tekućoj kampanji morale kupiti zastava za barem 400 tisuća kuna. Summa summarum, pred nama je izborna aproksimacija od oko tri milijuna kuna utrošenih samo na državne barjake, i to u najpovoljnijoj varijanti.
Cinici će, naravno, reći da nijedna cijena ionako nije prevelika ako valja manifestirati najjeftinije od svih mogućih domoljublja.

Piše Davor Krile