Nastavite reforme, nagradite najbolje, neka sve škole imaju iste uvjete …

Zoran Šagolj Box SD portal, Obrazovanje, Vijesti

Tko god nakon izbora bio budući novi/stari ministar obrazovanja i znanosti, odmah može zaboraviti da ga čeka lagodan i samozatajan posao. U zemlji u kojoj svi sve znaju, baš kao o nogometu, o tome kako bi trebalo predavati, kako bi škole i fakulteti trebali izgledati a nastavnici biti plaćeni, nema vremena bez turbulencija.

Društveni status učitelja, što također nije manje važno, urušava se iz godine u godinu, nastavnici su u vrijeme svake vlasti najpotplaćeniji VSS resor, a onima koji se obrušavaju na ekvivalent njihove plaće i radnog vremena zanimljive podatke nudi svjetska i europska statistika: među najmanje plaćenima u Europi, naši učitelji imaju normu dva sata višu od svjetskog prosjeka, u školama jednako vremena provode kao i njihovi kolege u Engleskoj, a više od, recimo, Norvežana.

O plaćama nećemo. Osim podsjetnika da su zemlje koje su svoje obrazovanje digle na najvišu razinu, od Kine do Finske, odavno shvatile da je ulaganje u obrazovanje i znanost te dobro plaćen nastavnik jednako – motiviran nastavnik.
Da ne duljimo, riječ prepuštamo ljudima iz sustava, koji svojim radom potvrđuju da još uvijek postoje pojedinci zbog kojih ne moramo brinuti za budućnost ove časne profesije. U vrijeme štrajka prosvjetara koji se bore za veće plaće pitali smo ih što bi poručili ministru koji će nakon izbora stati na čelo njihova resora, koje bi prve i nužne korake trebao poduzeti.

Slažu se u jednom: povećati nastavničke plaće nužnost je, ali to ionako neće biti prvi korak nijednog ministra. Zato je važno da, bez obzira koja opcija dođe na vlast, ne prekida započete reforme.

Što učiniti za poboljšanja sustava i s čime se hitno uhvatiti ukoštac?, budući/a ministre/ice poslušajte:

Lidija KRALJ (osnovno školstvo): Kome školsko zvono zvoni?

Lidija Kralj, profesorica matematike i informatike u Osnovnoj školi Veliki Bukovec u Varaždinskoj županiji, zbog svoga je načina rada zaradila komplimente nebrojenih međunarodnih institucija i medija: proglašena je heroinom edukacije, a na primjer Microsoft ju je svrstao među pet najinovativnijih učitelja u Europi. Iz pozicije osnovnoškolskog profesora kaže:
– Obrazovanje nije otok sam za sebe, svatko od nas je dio sustava obrazovanja, svatko od nas utječe na njegov oblik, kvalitetu, učinkovitost i smislenost. I zato ne pitaj kome školsko zvono zvoni: tebi zvoni. Parafrazirajući Donnea skrećem vam pažnju da svi zajedno možemo učiniti da obrazovanje u Hrvatskoj bude bolje ili možemo ignorirati školsko zvono i pustiti da obrazovanje polako tone – kaže profesorica Kralj.

Ovo su njezine preporuke za bolji sustav školstva: potpora obrazovanju, sloboda učiteljima, nagraditi najbolje, cjeloživotno učenje, umrežavanje za podizanje kvalitete.

– Hrvatski sustav obrazovanja najčešće nije dobro povezan s roditeljima i lokalnom zajednicom. Čitajući kako nizozemski roditelji uređuju učionice, pripremaju jela za razredne, svečane večere ili dežuraju pod odmorima zajedno s učiteljima pitam se koliko toga bi bilo izvedivo u našim školama?

Zar su samo kod nas roditelji toliko prezaposleni da nemaju vremena za djecu, ili smatraju da su djeca i škole briga samo učitelja? Pružanjem podrške školi i učiteljima mogle bi se organizirati izvrsne međugeneracijske aktivnosti. Djeci bismo time dali povratne informacije koliko se cijeni doprinos roditelja, baka i djedova, koliko je važna zajednica u kojoj živimo – obrazlaže ona ovu zanimljivu ideju.

Što se tiče slobode učitelja u podučavanju navodi kako, ako s današnjim planom i programom želite odvojiti više vremena za, primjerice, financijsku pismenost, morate pronaći kreativan način “krađe” sati od drugih tema.
– Dobri učitelji uvijek nađu neke mogućnosti za ubacivanje novih sadržaja i metoda rada bez obzira na ono što piše u udžbenicima i planovima, ali bilo bi lijepo znati da imamo slobodu da to napravimo – da odaberemo dio sadržaja koji odgovara našim učenicima, izađemo izvan udžbeničkih okvira i radimo drugačije nego što su nas poučavali – predlaže profesorica Kralj.

Poseban naglasak je i na nagrađivanju najboljih, jer “ako želite izvrsne učenike trebate izvrsne učitelje, a njih ćete dobiti ako kontinuirano potičete i nagrađujete najbolje”.

– Prema trenutačnom stanju, sustav obrazovanja nema načina nagrađivanja najboljih učitelja. Najvišu stepenicu “učitelj savjetnik” može doseći za 11 godina i onda sljedećih tridesetak nema više napredovanja. Poprilično demotivirajuće za one koji uvijek žele naučiti više, raditi bolje, drugačije, slijediti suvremene trendove u obrazovanju. Čak štoviše, ubrzo završite u kategoriji “čudaka” jer većini nije jasno kako vas unutarnja motivacija može držati četrdeset godina na istom poslu, u istom statusu, s istom plaćom – kaže ona.

Međutim, dodaje, danas je i stručno usavršavanje učitelja postalo luksuz, dostupan samo onima s dobrim vezama ili s financiranjem izvana.

– Učitelj više ne može niti jednom godišnje sudjelovati na seminaru na državnoj razini jer nema novca za putne troškove. Naravno, i u tome su učitelji postali kreativni pa moljakaju za financiranje razne tvrtke, posežu za online usavršavanjem (sreća naša da su izmislili internet), a i postaju sve vještiji u pisanju projektne dokumentacije kako bi dobili EU financiranje i bili na istoj razini kao kolege u Europi – ispričala je profesorica Kralj, uz poruku:

– Učitelji vole učiti, samo nam dajte kvalitetan sustav usavršavanja i bit ćemo još bolji!

DALIBOR SUMPOR (srednja škola): Puno je teorije, a malo prakse

Dalibor Sumpor, profesor biologije u dvjema kutinskim srednjim školama, Tehničkoj i Srednjoj školi Tina Ujevića, dvije godine zaredom proglašen je najboljim nastavnikom prema izboru učenika u anketi portala srednja.hr.
Član je reformske radne skupine za izmjene kurikuluma, a iako smatra da hrvatski srednjoškolski sustav generalno nema u svim segmentima loše strane ili više-manje uspješna rješenja, stava je kako više prevladava sustav kvantitete te iz opravdanih ili neopravdanih razloga manjak volje i snage da se bavimo sržnim elementima uspješnog školovanja.
Svoje poruke budućem čelniku resora ovako sažima:

– Želimo li učinkovit, moderan, aktualan i otvoren obrazovni sustav koji pozitivno doprinosi napretku Hrvatske, potrebno je i više financijski uložiti. Prvo i osnovno potrebno je unaprijediti bazu: izborite se za veći dio u proračunu.
Opremite jednakomjerno sve škole onim standardima koji će osigurati svima jednake materijalne uvjete i otvoren pristup obrazovanju kao što propisuje naš krovni obrazovni kurikulum. Povećajte plaće nastavnicima, oni to zaslužuju jer su ključni i odgovorni element u obrazovanju budućnosti naše zemlje.Uložite još više u njihovo usavršavanje i profesionalan razvoj jer želimo stručan i kvalitetan obrazovni kadar za našu djecu. Ne prekidajte započete obrazovne reforme jer ćete direktno time utjecati na unaprjeđenje kvalitete i važnosti obrazovanja, a time i gospodarski konkurentnu Hrvatsku – kaže profesor Sumpor, uz realnu ocjenu:

– Cijenim svako zanimanje i posao koji bilo koji pojedinac pošteno obavlja s dužnom odgovornošću i primijenjenom stručnošću, pa tako i svoje. Pregovori o plaćama u sustavu obrazovanja nisu i nikada sigurno neće biti prvi korak niti jednog resornog ministra. Ali svakako trebaju biti barem među primarnim zadacima jer nastavnici ne traže nešto što im ne pripada niti žele oteti ijednoj drugoj profesiji – poručuje on.

U potrebi za autonomijom i profesionalizacijom struke te većim sredstvima za usavršavanje nastavnika, slaže se s profesoricom Kralj, a neophodnim smatra i smanjivanje nepotrebnog (retroaktivnog) administriranja kojemu su sve više izloženi prosvjetari.

Zagovara ujednačenost materijalnih uvjeta škola u čitavoj Hrvatskoj, dostupnost modernim tehnologijama kako bi svi đaci imali jednake mogućnosti u stjecanju “novovjekih” kvalifikacija. Smeta mu i dugogodišnje zatečeno stanje u srednjem školstvu u kojemu su učenici i nastavnici pod stalnim pritiskom zbog obaveza koje nameće školski program, a koje količnom, kakvoćom i zahtjevima, ponekad i načinom rada premašuju psihofizičke sposobnosti učenika.

– Predmetni kurikulumi preopširni su sadržajima, od kojih su mnogi učenicima životno nepotrebni. U mome predmetu biologiji puno je pojmova koji su učenicima doista neupotrebljivi za svakodnevni život, posebice u drugom razredu gimnazijskog obrazovanja. Je li učeniku potrebno na toj dobnoj razini znati ili je poželjno da zna objasniti pojam sekundarnog triploidnog endosperma kao dio razvojnog procesa u životnom ciklusu organizma neke kritosjemenjače?
To su tri nova pojma u jednom kontekstu, a potpuno različita značenjem koja se ne mogu sagledati kao jednostavna definicija dana na satu, nego je nužna povezanost hrpe pojmova iz botaničke evolucije, embriologije, anatomije, histologije koju može sagledati možda vrlo dobar student prve ili druge godine studija biologije – ilustrira profesor Sumpor.
Nadalje, tu su zastarjela struktura obrade nastavnih sadržaja, preopterećenost učenika teorijskim dijelom, a manjkav praktični dio, kao i stalna dubioza oko sustava strukovnog obrazovanja i tržišta rada.

– Nedovoljna je osmišljenost cilja i zadaća pojedinih profila zanimanja sektorskih područja, izraženi su problem kvalitetne provedbe praktične nastave u pojedinim tvrtkama, poduzećima i obrtničkim radionicama zbog nedovoljno jasnih programa provedbe praktične nastave, nemamo sustav učenja na radnom mjestu i ulogu mentora.

Postignuća učenika predviđena obveznim zadaćama dovode možda čak i u pitanje kompetencije predviđene svjedodžbom pojedinog profila zanimanja, pa i škole, na što nam sve više ukazuju poslodavci,kao i tržište rada.

ALEN HARAPIN (fakultet): Muči nas nepoštenje

Alen Harapin, redovni profesor na splitskom Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, u vrijeme dok je bio dekan toga fakulteta dao je potporu svojim kolegama u štrajku. Tadašnjem ministru Željku Jovanoviću na poziv da dostavi popis štrajkaša odgovorio je pismom i porukom da mu može poslati samo fotografiju štrajka “jer slika govori više od riječi”. Jedan je od prvih koji je izračunao koliko državu košta student – 250 tisuća kuna tijekom pet godina studiranja, a pomno prati stanje u resoru.

– Sustav obrazovanja ne čine zgrade (škole), institucije, zakoni i prava, nego upravo mladi ljudi spremni doprinijeti sveukupnom razvoju društva s očekivanjem da će nakon završenog školovanja živjeti i raditi u uređenoj zajednici u kojoj će moći ispuniti ambicije i ostvariti potencijale. Taj se sustav trenutačno nalazi u prilično kaotičnom stanju. Za tu situaciju ne bih krivio samo aktualnu i bivše vlade, već i naš odnos prema radu kao nacije – secira prof. dr. Harapin aktualno stanje.

– Osnovni problem za obrazovanje u Republici Hrvatskoj (stara priča!) je nedostatak proizvodnje i radnih mjesta. Ako pogledamo razvijene zemlje koje nisu u krizi, primjerice Austrija i Njemačka, lako je primijetiti da većina mladih ljudi obrazovanje završava na srednjoškolskoj razini, a manji broj ih se odlučuje za više (VI. stupanj) ili visokoškolsko obrazovanje (VII. stupanj) – navodi on, ističući kao glavni razlog to što obrazovanje ondje košta roditelje, državu ili te mlade ljude koji uzimaju kredite da bi sami sebe usavršavali.

– A posla ima i može se uredno živjeti i sa srednjoškolskim obrazovanjem. Hrvatska je u potpuno drukčijoj situaciji. Posao je teško naći i s visokoškolskim obrazovanjem, a što raditi kad nemate posla – odgovor je jednostavan: studirati – kaže profesor Harapin, iznoseći frapantne podatke:

– Hrvatska visoka učilišta trenutačno imaju 130 posto slobodnih upisnih mjesta za svaku generaciju završenih maturanata. U svakoj generaciji ne samo da možemo upisati sve đake maturante, nego ih još 30 posto možemo uvesti izvana (iz Sirije, Iraka i Afganistana!?) – ističe on.

Njegov je prijedlog da se broj upisnih mjesta na fakultetima svede na 60 do 70 posto generacije završenih srednjoškolaca, pri čemu bi se kapaciteti visokih učilišta mogli reducirati skoro za polovicu, a postojećim kadrovima poboljšati kvalitetu na programima koji su održivi. Ovo je i osnovna misao bolonjskog procesa, koji je u nas zaživio uglavnom samo deklarativno, kaže on. Praktički nijedna vlada do sada, kaže on, nije imala dovoljno hrabrosti rasplesti ovo stanje.

Pravi učitelji i pedagozi su nam nasušno potrebni na svim razinama obrazovanja, nastavlja, te ističe kako su nove tehnologije donijele situaciju u kojoj đaci/studenti imaju niz vještina u kojima su znatno napredniji od svojih roditelja i učitelja. Znanje i izvori informacija praktički su dostupni u svakom trenutku, te učitelji više nemaju ‘monopol na znanje’.
– Stoga se obrazovanje mora sve više odmicati od tradicionalnog modela ‘učitelj priča – učenik sluša – učitelj provjerava – učenik odgovara’ prema novim načinima učenja/svladavanja vještina, takozvanim projektima – predlaže on. Ne mogu se ne osvrnuti na štrajk u prosvjeti, dodaje profesor Harapin:

– Vlast nikako da shvati da se ljudi ne bune zbog „malih plaća“. Pa dobro, i zbog toga. Ali glavni je uzrok pobune: „nepoštenje“. Puno ljudi s kojima sam pričao izrazilo je stav/mišljenje: „Pa dobro, neka nam skinu pet, deset, 15… posto plaće, ako će to pomoći državi (dio ekonomskih stručnjaka smatra da je to potpuno pogrešna politika, al’ svejedno). Ali skinite svima jednako. Ako smo svi državni namještenici, dužnosnici, što li već, neka postoji jedinstveni kriteriji za sve. Zašto bi neki građani bili prvog, a neki drugog reda? – pita se bivši dekan splitske Građevine.

Kada je riječ o znanosti, naglašava da tu postoje dva segmenta ili područja: prvo područje su praktične znanosti, tipa medicina, građevinarstvo, IT tehnologije…

– Kod tih znanosti, koje mogu biti izuzetno komercijalne, znanstvenike treba „prisiliti“ da se ponašaju kao znanstvenici u najrazvijenijim državama, da budu produktivniji i da usko surađuju s privredom. Drugi dio znanstvenika, koji nije komercijalan, kao na primjer kroatist koji se bavi likom i djelom Ivana Raosa, treba financirati kroz sustav. I ove znanstvenike treba pratiti putem objavljenih radova, predavanja i slično – rješenje je koje nudi profesor Harapin.
Zagovornik je konsenzusa u donošenju dugoročne globalne strategije, ne samo u obrazovanju, koju bi sastavili stranački i nestranački ljudi i koja bi obvezivala sve buduće vlade idućih 25, 30 godina.

– Moj je osjećaj da svaka vlada nastoji samo ostati na vlasti. Očekuju li ostati na vlasti idućih 25 godina? Teško. A kad se sjetimo da bilo koja promjena u obrazovanju plodove donosi tek nakon 12 (8+4) ili 16 (8+4+4) godina, onda je pomalo jasno zašto je taj sektor zapostavljen – kaže Alen Harapin.

Piše Marijana Cvrtila

Vrhunac s 11 godina

Najvišu stepenicu “učitelj savjetnik” može doseći za 11 godina i onda sljedećih tridesetak nema više napredovanja. Poprilično demotivirajuće. Čak štoviše, ubrzo završite u kategoriji “čudaka” jer većini nije jasno kako vas unutarnja motivacija može držati četrdeset godina na istom poslu, u istom statusu, s istom plaćom

Triploidni endosperm

Je li učeniku biologije u srednjoj školi potrebno na toj dobnoj razini znati ili je poželjno da zna objasniti pojam sekundarnog triploidnog endosperma kao dio razvojnog procesa u životnom ciklusu organizma neke kritosjemenjače?

30 posto za uvoz studenata

Hrvatska visoka učilišta trenutačno imaju 130 posto slobodnih upisnih mjesta za svaku generaciju završenih maturanata. U svakoj generaciji ne samo da možemo upisati sve đake maturante, nego ih još 30 posto možemo uvesti izvana (iz Sirije, Iraka i Afganistana!?) Broj upisnih mjesta na fakultetima treba svesti na 60 do 70 posto završenih srednjoškolaca