Imamo višak mehaničara, a manjak programera

Matko Rak Box SD portal, Vijesti, Zaposlenost

Broj nezaposlenih u Hrvatskoj već deset godina ne pada ispod 230 tisuća, a od izbijanja globalne ekonomske krize 2008. nije manji od 300 tisuća, što potvrđuje opći dojam da država nema prikladne i učinkovite politike zapošljavanja. Na tržište rada ne djeluje se dovoljno, nego se, gotovo kao najnormalnije, prihvaćaju i trpe posljedice manjka radnih mjesta, s jedne strane, i raspoloživih radnika za iskazane potrebe poslodavaca, s druge.

Više je, prema ocjeni Davorka Vidovića, bivšeg ministra rada i socijalne skrbi i sadašnjeg stručnjaka Hrvatske gospodarske komore, uzroka neusklađenosti tržišta rada i potreba poduzeća i gospodarstva u cjelini za radnom snagom.

– U prvom redu, valja voditi računa o sasvim neusklađenom sustavu obrazovanja i potreba tržišta rada, zatim o najnižem udjelu zaposlenih u sustavu cjeloživotnog učenja te o niskim ulaganjima u istraživanje i razvoj – upozorava Vidović, te kao otežavajuće faktore za smanjenje nezaposlenosti dodaje i visoko porezno opterećenje rada, neporezne namete na rad, rigidno zakonodavstvo i nepripremljenost lokalne samouprave za provođenje državnih mjera za zapošljavanje.

– Teško je ne spomenuti da nam prepreke na tržištu rada predstavljaju i kasni ulazak i rani izlazak s tržišta rada naših ljudi, kao i nefleksibilno zakonodavstvo kad je riječ o tzv. malim poslovima, te vrlo niska zaposlenost mladih i starijih radnika, gdje imamo najniže pokazatelje u EU-u – navodi naš sugovornik. Vidović upozorava i da se tržište rada ne može sagledavati izvan konteksta ekonomskih politika koje su se provodile u zadnjih 25 godina.

– Imali smo ekonomske politike s ozbiljnim deficitima jer nisu poticale gospodarski rast i razvoj utemeljen na proizvodnji konkurentnih proizvoda i usluga s bazom u znanju i inovacijama, nego upravo suprotno, na uvozu tuđih roba. U proteklih 25 godina vanjskotrgovinski deficit Hrvatske iznosi oko 150 milijardi kuna, što znači da smo s najmanje toliko novca potaknuli otvaranje radnih mjesta u Njemačkoj, Italiji ili Kini te jednako toliko manje u Hrvatskoj – zaključuje Vidović.

Kada se nabrojeni problemi sagledaju u svjetlu statističkih pokazatelja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, konstantan je manjak, primjerice, radnih mjesta za industrijske radnike, trgovce, građevince i ugostitelje. U tim zanimanjima manjka između 15 tisuća (ugostitelji) i 45 tisuća radnih mjesta (industrijski radnici), a u zadnje vrijeme povećava se broj nezaposlenih administrativaca – uredskih službenika na burzi je više od 40 tisuća.

Zabrinjavajući su i podaci da je bez posla i 16 tisuća inženjera i tehničara te više od deset tisuća strojara, elektromontera i mehaničara, premda je rašireno mišljenje da je danas najlakše posao naći upravo inženjerima i zanatlijama.

Statistika Zavoda za zapošljavanje otkriva da je nezaposlenost najmanja među radnicima bez zanimanja, rukovateljima strojevima, znanstvenicima, profesorima i ostalom osoblju u obrazovanju, kao i među sastavljačima proizvoda.

U nekim zanimanjima, poput programera i “softverskih” inženjera u ICT industriji, nezaposlenosti nema, postoji čak i manjak radne snage. Kako doznajemo u Udruzi informatičke i komunikacijske djelatnosti pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, tvrtke u IT sektoru same se snalaze kako bi osigurale dovoljan broj radnika.

Tvrtke organiziraju razne ljetne kampove, stipendiraju sve mlađe studente, organiziraju kratke tečajeve za pripravnike, uključuju se u promotivne aktivnosti po školama, pomažu mladim talentima u odlascima na informatičke olimpijade i slično. No, u Udruzi napominju da tvrtke ne mogu same riješiti ovaj problem, pridružujući se apelima za reformu strategije srednjeg i visokog obrazovanja.

Neke probleme s nezaposlenosti ne može riješiti ni reforma obrazovanja. Najviše nezaposlenih staro je, prema podjeli Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na deset starosnih kategorija, između 55 i 59 godina, ali u zadnje vrijeme povećava se broj nezaposlenih među mladima. Prema podacima Europske komisije, stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj je veća od 30 posto i među pet smo najgorih članica Unije po tom kriteriju.

Najmanje je poslova za radnike sa srednjom stručnom spremom (na burzi ih je više od 70 tisuća) i KV radnike, dok najmanje problema s pronalaženjem posla imaju osobe s visokom stručnom spremom. Žene teže dolaze do posla; u zadnjih pet godina prosječno ih je na burzi bilo 40 tisuća više nego muškaraca.

Uočljive su regionalne razlike u nezaposlenosti – u Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj, Osječko-baranjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji najviše je građana bez posla, i po nekoliko puta više nego u Istri, Dubrovačko-neretvanskoj županiji ili u Međimurju.

– Hrvatska, uz jednu od najviših stopa nezaposlenosti u EU-u, ima i problem vrlo niske stope aktivnosti i stope zaposlenosti svojega stanovništva. Riječ je o povezanim, ali ne i identičnim problemima – upozorava Vidović. U prilog svojoj tezi navodi podatak da se proteklih godinu dana bilježi postupno smanjenje stope nezaposlenosti, ali i povijesno niska stopa zaposlenosti.

– Izvjesno je da se nezaposlenost ne smanjuje povećanom zaposlenošću, nego izlaskom nezaposlenih s domaćeg tržišta rada, bilo odlaskom u inozemstvo, bilo prelaskom u sivu ekonomiju ili pak u veliki kontingent obeshrabrenih radnika koji niti su zaposleni, niti traže posao – zaključuje Vidović, na čijem su tragu i uvidi prof. dr. Alke Obadić s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, koja također polazi od toga da su glavne karakteristike tržišta niska stopa ekonomske aktivnosti i zaposlenosti od 54,6 posto.

– Visok porezni klin djelomično je “zaslužan” za visoku stopu nezaposlenosti, a razina produktivnosti rada tek je na razini 80,2 posto prosjeka produktivnosti rada EU-a. Neusklađenost između ponude i potražnje upućuje na kontinuirano prisutnu strukturnu nezaposlenost i slabu efikasnost hrvatskog tržišta rada. Izdvajanja za mjere politika zapošljavanja prosječno su četiri puta niža nego u EU-u – kaže Obadić.

Niski dohoci destimuliraju potragu za poslom

Smještajući neprikladan obrazovni sustav, uz visoko porezno opterećenje rada, obeshrabrenost nezaposlenih i neefikasne institucije na tržištu rada, među osnovne uzroke strukturne nezaposlenosti, glavni tajnik Instituta za razvoj tržišta rada Antonio Matković ocjenjuje kako nedostaje i kvalitativnih analiza o potrebama gospodarstva prema obrazovnom sustavu.

– S druge strane, imamo i spore i djelomične reforme za uvođenje novih kurikuluma i metoda učenja – navodi Matković i upozorava da niski dohoci koji se ostvaruju na nižim poslovima te socijalna primanja koja ostvaruju nezaposleni, posebice određene skupine poput osoba s invaliditetom, imaju destimulirajući učinak na traženje posla i sustavan razvoj karijere.

Piše Vedran Marjanović
Foto: Vladimir Dugandžić/CROPIX