I HDZ i SDP bi obrazovanje dali u ruke privatnicima

Zoran Šagolj Box SD portal, Obrazovanje, Vijesti

Privatni sektor stimulirat će se poreznim rasterećenjem na ulaganje u znanost i obrazovanje, HDZ-ov je plan nakon osvajanja izbora. Da bi to postigli, potrebno je mijenjati porezni sustav.

– Nije jasno kako bi to isto postigao SDP u 2016. – komentar je sugovornika iz HDZ-a.

SDP nakon izbora ima, naime, isti plan, ali s definiranom godinom ispunjenja: u 2016. implementirati sustav poreznih olakšica za gospodarske subjekte i privatne osobe koje investiraju u visoko obrazovanje. U HDZ-u, pak, računaju da bi do 2020. godine privatni sektor i država u sustav ulagali podjednak iznos sredstava.

Problemi s Bolonjom

Porezne olakšice kao poticaj za ulaganje u pothranjeni sustav tek su jedan od stranačkih planova s kojima se, kada je riječ o obećanjima za školstvo, u dva tabora preklapaju.

Učitelji su na prvome mjestu i SDP-u i HDZ-u kada govore o potrebi povećanja njihovih plaća. Sustav obrazovanja i znanosti nužno treba nahraniti većim izdvajanjima, neupitno je za obje stranke, kao i modernizacija nastavnih planova i programa. Planiraju i kritičku analizu bolonjskog procesa s naglaskom na (ne)prilagođenost sustava tržištu rada. Zbog bolje efikasnosti rada, u objema strankama razmišljaju, doznajemo iz razgovora sa SDP-ovcima i HDZ-ovcima, o razdvajanju glomaznog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Iduća godina ključna je za sustav obrazovanja zbog započete reforme kurikuluma. Što sustav može očekivati dolaskom HDZ-a ili ostankom SDP-a na vlasti, osim niza proklamiranih, a nerazrađenih fraza, doznali smo kroz šest istovjetnih pitanja postavljenih strankama. Sudeći po odgovorima, jedan od mogućih zaključaka je: dvije stranke postigle su konsenzus u obrazovanju, što, dakako, nije točno.

Ipak (opet), poklapa im se i ključni cilj – ostanak mladih u Hrvatskoj i njihovo zapošljavanje. Poklapa se i obećanje o povećanju plaća, pri čemu su u SDP-u oprezniji s obećanjem, dok u HDZ-u nude kumulativni model 60 posto većih plaća za šest godina. Poklapa se promišljanje o rješenju za strukovno obrazovanje, a riječ je o uvođenju jake praktične nastave kod potencijalnih poslodavaca.

Poklapa se plan reforme visokog obrazovanja i znanosti, kao i plan poticanja upisa studenata u deficitarne struke. Naravno da je u cilju za obje stranke i visoka učinkovitost u korištenju sredstava iz fondova EU-a i jednaki uvjeti obrazovanja za svu djecu. I “besplatni” udžbenici i “besplatno” studiranje.

Jesmo li konkurentni?

Jedan od očiglednijih odgovora: u promišljanju konkurentnosti sustava.

SDP, naime, jamči stvaranje konkurentnog obrazovanja i znanosti, dok u HDZ-u smatraju da je u određenim područjima hrvatski obrazovni sustav već sada konkurentan.

– Da nije tako, ne bismo imali Đikića, Radmana, Soljačića, Pavunu i ostale svjetski priznate znanstvenike – kažu u HDZ-u, priznajući da su svjesni da učenici u Hrvatskoj pokazuju ispodprosječne rezultate u primjeni znanja, zbog čega je potrebno “oprezno i znanstveno utemeljeno utvrditi razloge loših rezultata, kao i načine kako te rezultate popraviti”.
Da bi razvili konkurentno obrazovanje, SDP-ovci, pak, nabrajaju niz mjera, a jedna od njih je razraditi model normiranja rada znanstvenika i nastavnika, s ciljem vrednovanja cjelokupnog portfelja rada u nastavi i znanosti.

– SDP, dakle, jamči konkurentno obrazovanje i znanost kao zalog razvoju pojedinaca i društva, na dobrobit svih, a ne samo umrežene manjine – kažu. Obećavaju u sljedeće tri godine povećati broj istraživača za 15 posto. Najkonkretnija brojka koju nude ipak je ona kojom će u standard obrazovanja i razvoj sustava znanosti uložiti više od 7,5 milijardi kuna.
S druge strane, HDZ-ovci iz dvaju stranačkih odbora – za obrazovanje i znanost – primjećuju rastrošnost u sustavu (isto, dakako, vide i SDP-ovci), no prvi navode primjer najočitije rastrošnosti u škologradnji.

Tipske školske zgrade

– U Hrvatskoj se može naći primjer školske zgrade kakvu vidimo u američkim filmovima. Umjesto stihijske gradnje koja često rezultira velebnim, a zapravo nerealno skupim i neodrživim arhitektonskim rješenjima, razmišljamo o uvođenju tipskih škola s istim arhitektonskim rješenjem, što bi sigurno pojeftinilo projekt škologradnje – kaže naš sugovornik iz HDZ-a.

Dodirnih točaka HDZ i SDP imaju još, a jedna od njih je ta da će kandidata za budućeg ministra (ili ministre, razdvoje li Ministarstvo na obrazovanje i znanosti) vrlo vjerojatno predložiti u posljednjem trenutku, nakon pregovora s koalicijskim partnerima.

Na političkoj je sceni nekoliko malih stranaka koje izrazito ističu obrazovanje i znanost na prvome mjestu svojih programa. Za razliku od HDZ-a, koji ne daje otvorenu podršku započetoj kurikularnoj reformi na kojoj radi 400-injak stručnjaka (čekamo, kažu, da vidimo s čime će izići u siječnju), u stranci Pametno, u kojoj se zalažu za obrazovanje i znanost kao temelj društva, otvoreno podržavaju reformu.

Za školstvo navode i ambicioznije ciljeve, poput 10-godišnjeg obveznog obrazovanja, rada svih škola u jednoj smjeni i podizanja PISA rezultata (najveće svjetsko međunarodno testiranje primjene znanja 15-godišnjaka) na iznadprosječnu razinu (godinama smo značajno ispod prosjeka).

Ukinuti dio ‘struke’

Ambiciozne ciljeve ima i stranka Za grad: osiguravanje besplatnih obveznih izvanškolskih aktivnosti, udžbenika i obroka kroz povećanje prihoda u proračunu i uštedu u održavanju škola osiguravanjem višeg energetskog certifikata.
U toj bi stranci, koja mahom okuplja mlade ljude, ukinuli strukovne programe nepotrebne tržištu rada, kao i prijemne ispite na fakultetima, a uveli bi obvezno volontiranje u gimnazijama – u svrhu praktične nastave.

MIRELA LILEK

ŠTO OBEĆAVAJU ŠKOLSTVU

HDZ
1. Stimuliranje privatnog sektora na ulaganje u obrazovanje poreznim rasterećenjem
2. Kumulativno povećanje plaća u prosvjeti: 60 posto veće plaće za 6 godina
3. Besplatni udžbenici za sve
4. Stalno osvježavanje i modernizacija nastavnih planova i programa
5. Učenike strukovnih škola uključiti u tržište rada (pojačana praksa)
6. Sve škole energetski učinkovite

SDP
1. U 2016. implementacija sustava poreznih olakšica za gospodarske subjekte i privatne osobe koje investiraju u visoko obrazovanje
2. Postupno uvećavanje izdvajanja za obrazovanje i znanost plus povećanje plaća
3. Besplatni udžbenici (prema socijalnom cenzusu)
4. Nastavak kurikularne reforme
5. Uvođenje devetogodišnje osnovne škole
6. Veća nastavnička autonomija i izbornost predmeta za učenike

MALE STRANKE (Pametno i Za grad)
1. Podizanje PISA rezultata na iznadprosječnu razinu
2. Besplatne izvanškolske aktivnosti i obroci u školi
3. Ukidanje nepotrebnih programa u strukovnim školama
4. Ukidanje prijemnih ispita na fakultetima
5. Obvezno volontiranje u gimnazijama
6. Obvezno 10-godišnje obrazovanje

 

Plaću povećati učitelju koji to zasluži

Akademik Vlatko Silobrčić:

– Problem je što glavne političke stranke ne vode brigu o uspostavi sustava kontrole kvalitete. Da, treba povećati plaće učiteljima, ali učiteljima koji to zavređuju, a smanjiti ili čak isključiti iz profesije one koji nanose više štete nego koristi.
Ako tko uspije to provesti od dječjeg vrtića do HAZU-a, onda možemo očekivati razdoblje promjena. No, nijedna politička opcija nije znala kako se vodi društvo, nikada se nije oslanjala na stvarne stručnjake, nego na izmišljene i podobne. U tomu je glavni problem.

 

Studij svima koji to zažele

Ninoslav Šćukanec, Institut za razvoj obrazovanja:

– Pozitivno je što se u programima stavlja naglasak na dostupnost visokog obrazovanja. Nažalost, tek na načelnoj razini. Očekujem da se razrade mehanizmi koji bi omogućili da svatko može upisati i završiti studij, neovisno o tomu može li to i platiti.
Volio bih da se omogući i sustavno financiranje visokih učilišta putem programskih ugovora, no ni to nisam vidio jasno razrađeno u programima, kao što još nisam čuo od ministra financija da govori o potrebi većeg ulaganja u visoko obrazovanje, do europskog prosjeka.

 

Kome odgovara politička nepismenost?

Nikola Baketa, Fakultet političkih znanosti:

– Očito je da SDP-u i HDZ-u odgovara ovako niska razina političke pismenosti kakvu imaju birači. Jer, tko nije politički pismen, glasat će na temelju populističkih izjava i neće se zamarati iščitavanjem programa.
S druge strane, ako ne postoje konkretne mjere provedbe, što onda znači bilo kakav program? Kako riješiti reviziju bolonjskog procesa ako to pitanje uvijek zapinje na autonomiji sveučilišta? Plan 21 Kukuriku koalicije navodio je uvođenje građanskog odgoja kao obveznog predmeta u škole, a onda se preko noći uvela međukurikularna provedba. Toliko o programima.